Od svih planeta u Sunčevom sustavu Mars je po fizičkim karakteristikama, kao što su temperatura, voda, atmosfera, itd., najsličniji Zemlji. Uz to, on je jedan od bližih planeta, pogodan za promatranje teleskopom. No, nekad čovjek nije raspolagao moćnim teleskopima kojima raspolaže danas. Nekadašnji teleskopi bili su prilično primitivni i to je uvjetovalo brojne zablude početkom dvadesetog stoljeća. Zablude su razriješene tek u kasnijoj eri raketa i svemirskih letjelica, koje su izbliza proučile Mars.

Jaka crvena boja ove planete navela je ljude da ju nazovu po mitoloskom rimskom bogu rata. Cesto nazivan Crvenom Planetom, Mars svoje boje moze prije zahvaliti velikim podrucjima crvenkaste oksidirane prasine, nego niskim temperaturama koje na njemu vladaju. Ima dva satelita : Fobos (Strah) i Deimos (Uzas). Dugo je vremena Mars privlacio paznju astronoma, ako nista onda zato sto se nekada smatralo da gore zive inteligentne vrste. Italijanski astronom Giovanni Schiaparelli je, usmjerivsi 1877. godine svoje teleskope ka Marsu, uocio nekoliko cudnih oznaka na njegovoj povrsini. Nazvao ih je "canali", rijecju koja u talijanskom jeziku oznacava kanale nastale prirodnim putem. Ipak, termin je pogresno preveden kao "canali" koji su sve samo ne prirodna tvorevina, pa su neki astronomi zakljucili kako je planet pokriven sistemom kanala koje su izgradili inteligentni Marsovci da bi prenosili vodu od polarnih do suhih podrucja oko ekvatora. Tako se smatralo sve dok svemirske sonde nisu posjetile Crveni Planet i na Zemlju odaslale fotografije njegove povrsine.

Kartografiranje Marsa započeli su W. Beer i J. H. Mädler 1840. godine. G. Schiaparelli je 1877-1879. god. položio temelj terminologije. Tamniji su objekti prozvani morima i zaljevima, a svjetliji su smatrani kopnima. Površine kopna i mora su u omjeru 2:1. Rad je nastavio E. M. Antoniadi 1909-1924. god. Uočene pojave uzrokovane su kontrastom većih dijelova Marsa, tj. njihovom odraznom moći, pa se stoga nazivaju detaljima albeda. Stvaran reljef u većini slučajeva ne odgovara razdiobi detalja albeda. S udaljenosti Zemlje Mars je veoma težak objekt za opažanje. Kako slika titra, a ekspozicija fotografija traju duže od vremena koje oku treba za raspoznavanje detalja, prevladavala je vizualna detekcija.

No oko nije objektivan prijemnik i mnogi su nalazi iz prošlih vremena danas odbačeni. Schiaparelli je tako 1877. god. otkrio "kanale", tanke niti u pravilnoj mreži na disku planeta; dokazano je da je to optička varka. Nadalje, sezonske promjene na površinama koje su viđene u modrozelenkastim nijansama bile su tumačene navodnjavanjem i bujanjem vegetacije. No modrozelenkasta nijansa je iluzija koja se javlja zato što je ta nijansa komplementarna narančastocrvenkastoj nijansi i javlja se na mjestima manjeg sjaja Do pedesetih godina ovog stoljeća gajila se i astrobotanika Marsa. Razvijale su se predodžbe o životu na Marsu, bazirane na opažanjima za koja nije bilo jedinstvenih tumačenja U kratkoj astronautskoj eri spoznato je o Marsu mnogo više nego u svim prethodnim stoljećima . Stvaran Marsov reljef otkrile su snimke iz svemirskih sondi. Prva je serija Marinera (SAD) dojavila o kraterima i drugim objektima. Mariner 4 je 15. VII. 1965. prošao kraj planeta na daljini od 10000 km. Mariner 6 i Mariner 7 prošli su 1969. god. na daljini od 3500 odnosno 3200 km, a Mariner 9 prvi je ušao 1971. god. u putanju oko Marsa, s perihelom 1400 km iznad tla, i djelovao je čitavu godinu. Uz snimanje, ispitivane su fizičke karakteristike tla i atmosfere. Zatim je djelovala serija Mars (SSSR), čije su ekspedicije sadržavale brod u putanji i sekciju za meko spuštanje. Sekcija Marsa 3 prva se meko spustila 1971. godine. Najobuhvatniji pothvat poduzet je s Vikingom 1 i 2 (SAD), koji su do Marsa stigli 1976. god., a od svakoga je jedna sekcija pristala na tlo. Ispitivana su fizička svojstva atmosfere, tla i biokemijski procesi. Najduže je djelovala sekcija Vikinga 1. Sekcije koje su ostale u putanji snimile su Marsov reljef.

Struktura i sastav Marsove atmosfere	Reljef	Sateliti

© 2003 Daniela Razmilić "Fakultet prirodoslovno-matematickih znanosti i odgojnih podrucja"