Jedini planet čije hrvatsko ime nije izvedeno iz starogrčkog ili latinskog jezika, Zemlja, pekrasni je planet na kojemu živimo. No, sve do Kopernikovog doba, do šesnaestog stoljeća, za Zemlju nitko nije mogao ni zamisliti da bi bila planet. Sve dotad je vladalo mišljenje da je Zemlja središte Svemira, što se lako objašnjava prividnim gibanjem nebeskih objekata.
   Zemlju često nazivamo vodeni ili plavi planet. Oko 71% Zemljine površine prekrivaju mora i oceani. Zemljina atmosfera se pretežno sastoji od dušika (71%), kisika (21%) i vodene pare (1%). Unutrašnjost Zemlje razdijeljena je u više slojeva, koji su drugačijeg sastava i svojstava.

   Zemljina kora je nešto tanja ispod oceana, a deblja ispod kontinenata. Kora i unutarnja jezgra su čvrste, dok su ostali slojevi polutekući. Slojevi su odvojeni tzv. diskontinuitetima, a granicu između Gornjeg plašta i Kore (Mohorovičičev diskontinuitet) otkrio je naš znameniti znanstvenik Andrija Mohorovičić iz analize širenja valova potresa u Pokuplju kraj Zagreba 1909. godine. Zemljin se površinski dio, kora, sastoji od osam tektonskih ploča, koje se gibaju brzinama od nekoliko centimetara u godini. Na područjima gdje se jedna tektonska ploča podvlači pod drugu, vulkani i potresi vrlo su česte pojave. Zbog većeg udjela teških metala u Zemljinoj unutrašnjosti, Zemlja ima dosta snažno magnetsko polje. Magnetski polovi Zemlje nalaze se relativno blizu rotacijskih polova. Tako je primjerice južni magnetski pol smješten u blizini Hudsonova zaljeva. Upravo zbog toga koristimo kompas, koji približno pokazuje sjever. No, paleomagnetska istraživanja pokazuju da su se magnetski polovi mijenjali u proteklih milijun godina, što je posljedica žitke metalne jezgre. Čitava Zemlja ima masu od 6 trilijuna tona, a sastav joj je 

   Zbog veliko udjela teških metala naš planet ima najveću gustoću od svih većih tijela u Sunčevom Sustavu. Ostala tri unutrašnja planeta i Mjesec imaju relativno sličnu građu, s najvećom razlikom što im kora nije podijeljena u više tektonskih ploča, nego je kompaktna.
   Na zemlji, kao i na većini planeta, vladaju različiti meteorološki uvjeti. Najviša ikad izmjerena temperatura iznosila je 57°C, što je izmjereno u Al-Azizyu u Libiji, dok je najniža temperatura od -89.5 °C izmjerena u stanici Vostok na Antartici.
   Zemlja ima jedan veliki prirodni satelit, Mjesec, koji često krasi vedre noći svojim srebrnim sjajem. Oko Zemlje kruže i tisuće malenih umjetnih satelita koje su ljudi lansirali u svemir zbog raznih svrha. No, mnogo je manje poznato da Zemlja ima još dva pratioca, koji, iako ne kruže oko Zemlje, imaju vrlo složene gravitacijske odnose sa Zemljom, kružeći oko Sunca u vrlo nepravilnim putanjama zbog Zemljinog utjecaja. To su asteroidi  (3753) Cruithne i 2002 AA29.